KOZA

koza
Domaća koza je nakon pasa i otprilike istovremeno s ovcama postala gospodarski korištena domaća životinja. Zajedno s ovcama dio su roda koza unutar porodice šupljorožaca.

Ženku ove vrste naziva se isto kao i cijeli rod "koza", dok je naziv mužjaka "jarac" a mladunčeta "jare".

Domaća koza vodi porijeklo od divljih koza. Domesticiranje se odvijalo vjerojatno još tijekom 11. stoljeća p. n. e. na području Bliskog istoka, po svoj prilici južnog Levanta ili Zagrosa.

Ljudi koriste kozje meso, kožu, mlijeko (više od ovaca) i vunu. Ako imaju na raspolaganju sve dijelove biljki, jedu oko 60% listove i stablasto bilje, oko 20% zeljasto bilje i samo oko 20% travu. Vrlo su skromnih zahtjeva, jer im je probava izrazito efikasna. Često ih se naziva i sirotinjskom kravom, jer ih je lakše hraniti i držati ako se nema puno prostora i dovoljno hrane. Ranije, a i danas ih se drži u brdovitijim krajevima jer su radi svojih sposobnosti penjanja primjerene i za područja u kojima se goveda ne mogu držati.

Koze mogu uništiti biljni pokrov čitavih područja i time doprinijeti dezertifikaciji, jer pojedu gotovo svo bilje, zajedno s korijenjem.

Danas su domaće koze rasprostranjene u svim dijelovima Zemlje, s izuzetkom krajnje hladnih područja. Širom zemljine kugle mornari su ostavljali žive domaće koze kao zalihu hrane za moguće brodove u prolazu, gdje su vremenom podivljale. Na mnogim takvim otocima, kao na primjer na Otočju Galápagos, podivljale koze imale su razorni utjecaj na autohtonu floru i faunu. Radi toga, na mnogim otocima ove koze su svjesno istrijebljene. Podivljalih domaćih koza ima i u Australiji.

Tijekom dugotrajnog uzgoja domaćih koza, ljudi su uzgojili vrlo veliki broj različitih podvrsta domaćih koza. Pri tome, odabir za uzgoj vršen je u pravilu u skladu sa specifičnim datostima područja za koja je se razvijala podvrsta.