PORIJEKLO MAČAKA

porijeklo mačaka
Poput drugih domaćih životinja, mačka se sama udomaćila: odlučila je živjeti u blizini ljudi, jer joj je to bilo u interesu. Kako bi mogli prodrijeti u ljudska naselja, preci mačaka promijenili su ponašanje i prošli kroz fizičke promjene, stvorivši najuspješnijega pripadnika cjelokupne vrste mačaka: domaću mačku.

Mjesto rođenja domaće mačke

Iako je povijest mačaka najbolje dokumentirana još u drevnom Egiptu, ne znači da je tamo i udomaćena. Mačji zub iz vremena 9000 g. pr. Kr. pronađen je u Jerihonu u Izraelu. Iako divlje mačke nisu nastanjivale Cipar, njezini ostaci, pronađeni na tome mediteranskom otoku, koji datiraju od prije 5000 g. pr. Kr., ukazuju da su mačke tamo donesene, možda čak i kao ljubimci.

Najranije iskopine u Egiptu, koje datiraju od prije 4000 g. pr. Kr. pokazuju ljubav između mačaka i ljudi. U grobnici u Mostageddi, u središnjem dijelu Egipta, pokopan je čovjek s gazelom i malom mačkom; egiptolozi vjeruju da je gazela namijenjena za njegov pogrebni obrok, a da mu je mačka bila ljubimac.

Prve egipatske stalne ljudske naseobine, uzduž plodne doline rijeke Nil, nikle su otprilike 4000 g. pr. Kr. Sa svojim žitom i silosima, naselja su svakoj mački koja je bila sposobna i htjela prihvatiti te prednosti, uz glodavce i jestive otpatke, nudila zaklon i sigurnost pred velikim predatorima.

U tom su području obitavale dvije manje mačke: libijska mačka (Felis silvestris lybica) i mačka iz džungle (Felis chaus). Manje plaha libijska mačka vjerojatno je kročila u ovaj novi okoliš u potrazi za lovinom.

Manja genetska mutacija, u obliku hormonske kontrole emocija, stvorila je mačku s jedinstvenom prednošću za preživljavanje i sposobnošću da živi i razmnožava se u ljudskim naseljima.

Prilagodi se i preživi

Pod pritiscima okoliša divlja je mačka promijenila karakter. Mirnoća je postala prednost, jer su jedino mirnije i manje plahe mačke mogle preživjeti u blizini toliko ljudi i životinja.

Također je došlo i do fizičkih promjena. S obzirom da kamuflaža više nije bila potrebna, kod mačaka u naseljima počele su se pojavljivati boje i uzorci krzna, koji u divljini ne bi mogli opstati. Probavni se sustav promijenio kako bi mogao probaviti različitiju hranu: crijeva domaće mačke duža su nego u divlje. Mozak se smanjio za gotovo 30 posto, jer da bi preživjela, mačka više nije bila ovisna o svojim čulima.

Put do uspjeha

Mačke su bile cijenjene zbog ubijanja štetočina, ali su poslužile i drugoj svrsi. Štakori i miševi bili su razorna pošast, a zmije otrovnice smrtonosne, stoga su ljudi podnosili ili čak otvoreno izražavali dobrodošlicu divljim mačkama zbog njihove volje za lovom kako na kobre i druge otrovnice tako i na glodavce. Mačke su postale sve popularnije zbog svoje dvostruke zaštitne uloge.

Prodor udomaćenih mačaka u egipatsko društvo u potpunosti je dovršen otprilike do 2000 g. pr. Kr. Drevni Egipćani razvili su kult dubokog poštovanja i razumijevanja za mačke i njihovo ponašanje; tijekom vremena mačka je postala izraziti religijski i praznovjerni simbol, a njezina je slika korištena na nizu različitih objekata.

Domaća je mačka tada bila spremna za izvoz: u početku su Mediteranom kružile priče i slike domaće mačke, a zatim su za predanjem brzo uslijedile i same mačke.

Teorija hibrida

Među mnoštvom mumificiranih ostataka mačaka s lokacije Beni Hasan u Egiptu, nalazi i se i nekoliko velikih kostura mačke iz džungle (Felis chaus) koja je obitavala u močvarnom području. Spekuliralo se da bi domaća mačka bila evolucijski hibrid libijske mačke i mačke iz džungle. Međutim, genetičkim istraživanjem koja je profesor Eric Hurley proveo na mački, utvrđeno je da domaća mačka genetski previše nalikuje libijskoj mački da bi mogla biti križana s bilo kojom drugom vrstom, uključujući i mačku iz džungle.